Imam samo 15 godina, ali ipak sam u stanju analizirati psihu ljudi i to dobro. No, kako svi imaju svoje zajebe, tak sam imala i ja. Još sam uvijek vjerovala da u svakom čovjeku ima bar nešto dobro i da nemaju svi ljudi neku zajebanu, ružnu prošlot. I tako do danas. Bilo mi je užasno dosadno pa sam počela listat po fejsbuk zidu svog dečka. Bolje da nisam. Nikad. Taj čovjek, s kojim sam već 11mj, tako mi se spustio u očima, da mi je ono, s oblaka pao u bunar. Od kad ga znam, svakim danom mi je sve više rastao u očima i prirastao srcu. Otvorio mi se i vidjela sam da je pošten, ljubazan, dobre duše, da nikad nikog ne zajebe i da razmišlja o svojim postupcima. Nije više ni dečko, sad je muškarac, za par mjeseci će devetnaest godina tako da sam sigurna i u njegovu ljubav, da to nije zaljubljenost, da me ne vuče za nos, da se ne poigrava, nego da je to ono pravo, ono iskreno. Tako da me ovo danas stvarno pogodilo. Samo MJESEC dana prije nego što smo prohodali, bio je sasvim druga osoba. Egoističan, teški narcis, umišljen do bola, a da ne pričam o tome koliki je ženskaroš bio. Čitala sam mu statuse, objave na tuđim zidovima, fotografijama i shvatila da se tada ponašao kao muška kurva, kao da mu nisu bile dovoljne sve ove negativne, maloprije nabrojane osobine. A nešto, što me najviše od svega toga povrijedilo je što sam beskonačno mnogo puta pročitala rečenicu "VOLIM TE" na svim mogućim profilima, fotografijama, statusima... Povrijedilo me najviše to zato što mu ni jedna veza dok mi nismo počeli bit zajedno, nije trajala duže od 4mj. Već više puta mi je rekao da nikog do sad nije volio. Da mu do nikog nije bilo stalo. Da s nikim nije išao dalje od poljupca. Meni je naša veza bila sveta, iskrena, čista, a on kao osoba za mene savršena.. Danas imam osjećaj kao da je sve to na neki način "oskvrnjeno". Valjda će me jednom proći... Jedino što mi je snaga da se ne rastužim još jače je da je to što sam čitala samo njegova prošlost i to što znam da sam ga JA promijenila i da više tom egoizmu, narcizmu, kurvaluku nema traga. Možda nećemo ostati zajedno onoliko koliko planiramo, možda se nećemo vjenčati kad ja napunim osamnaest, možda se više nakon što prekinemo više nikad nećemo sresti, ali meni će ostat u sjećanju unatoč svemu kao savršena osoba bez mane, koja zaslužuje samo najbolje u životu.

Napokon gotovo! Bar sto se tice prvog dijela. -.-"
Osnovna skola je gotova za par dana. Sad patnja.

U P I S I

ovako ovih dana teku razgovori u nasoj kuci.

(...)

mama: "ANA UCI"

tata: "DA, SLUSAJ MAMU!"

ja: "upravo sam zavrsila, ostavite me na miru!"

mama: "neces imat bodove za gimnaziju a ako ne upadnes,
za mene nisi nista drugo nego obican seljak i tako cu te
i tretirat! a uostalom moras i svirat! pa zadnja si godina
glazbene skole! moras proci i imat svjedodzbu!"

ja: "pa sta oces, imam bodove od natjecanja i jedna sam
od najboljih na skoli, imam dobre ocjene, imat cu i vise nego
sto treba, a uostalom ne zelim ic u gimnaziju!"

mama: "ICI CES U GIMNAZIJU, JER NISI SPOSOBNA NI TU
SI UZET NESTO ZA JEST, A NE ZIVJET U ZAGREBU ILI
OSIJEKU! I NEK TI NE PADA NAPAMET DA CES ICI
U PRIRODOSLOVNO TEHNICKU ILI MEDICINSKU!
KAKO MOZE DIJETE U 15.-OJ GODINI ZNATI STA ZELI
RADITI CIJELI ZIVOT?!"

ja: "ne usporeduj me s drugom djecom, ja znam odmalena
da zelim biti kao ti. zubar."

mama: "neces ti moc bit ni cistac parkova a ne zubar, nista
ne ucis. ti ces u zivotu biti jedno veliko nista."

K R A J




JA ZNAM STA JA ZELIM BIT I ZNAM DA ZELIM IC U PRIRODOSLOVNO
TEHNICKU ILI U MEDICINSKU I IMAM DOVOLJNO BODOVA, UCIM,
ALI TO NIJE DOVOLJNO!! Stalno sam pod pritiskom ovih dana, ne spavam,
zivcana sam i ljuta jer vrse preveliki pritisak na mene i umjesto da mi pomognu
i objasne neke stvari samo me ugnjetavaju i vrijedaju. E pa dosta mi je toga,
napravit cu i ja svoju pobunu! Valjda ce to sve, kad taj pakao od upisa bude gotov-
napokon zavrsiti.

Osjecam se lose vec kojih mjesec dana.. Ali ovo je vrhunac i gore od toga ne moze biti.. Boli me briga za sve, nicemu ne pridajem vise toliku neku vrijednost otkako mi je u obitelji kaos.. Otkako je baka umrla prosle godine u 9. mjesecu sve je krenulo na gore.. Mojem decku i najblizim prijateljima, sigurna sam, to je tesko i naporno slusat.. A ja moram pricati o tome sto me muci.. Vise neznam sta da radim sama sa sobom dosta mi je i previse svega.. Mama i tata su grozni prema meni, a sto su oni gori prema meni, gora sam i ja prema njima.. I ne mogu si pomoc, jednostavno sam takva... Svaki dan se svadamo, s tatom ne pricam po dva, tri tjedna, prolazimo jedno pored drugog kao stranci a to uzasno boli.. Imam decka, prolazim s pet, sviram klavir, volontiram, idem na zbor.. Ali to nije dosta.. Danas je kap prelila čašu... Čim sam došla kući sa informatike, napao me pred mamom. Rekao mi je najgore stvari do sad.. Rekao mi je, rođeni tata, da sam najveća kurvetina, da od mene nikad neće ništa postat, da je on sit mene, da je on moj početak i moj kraj.. Do prije godinu dana sve takve stvari, čak i blaže, trpila sam i šutila... Čak i kad me udario, a to bez obzira na jačinu kojom me udari boli najviše na svijetu... Ostanem paf, zatečena, ne vjerujem da bi me moj tata, čije sam željno očekivano dijete nakon što mi je bolesna sestra umrla, udario i rekao mi takve stvari... Najviše od svega, zabolilo me što je rekao da najviše na svijetu želi da s neba, kad umre, kako mi ruka sahne ako mu dođem na sprovod i zapalim svijeću.. Koliko me puta osramotio, koliko mi ružnih stvari rekao, koliko me puta udario, ja ga obožavam i divim mu se, on je moj junak, on je moj supermen, on je jedna od mojih najdražih osoba na svijetu... Boli me svaka ružna riječ i sve to što se događa, al nažalost nemogu si pomoć i to sve skrivam pod maskom po kojoj me opisuju kao "hladnu", "bahatu", "bezobraznu" i "bez srca". Al lakše mi je tako, da ispadnem čak i takva i sama to prođem nego da zamaram druge, da me počnu opisivati kao "plačljivu curicu koja nezna riješiti svoje probleme". Jednostavno želim da je samnom i tatom sve super kao nekoć, da idemo na sladolede, da me prati s treninga, da me drži za ruku, kupi sve u što pokažem, da me nosi na ramenima, da zajedno kuhamo, da se smijemo na gluposti, da zajedno gledamo glupe dosadne westerne, da me škaklja, da skačemo po krevetu, da sprdamo mamu... Fale mi ta vremena, dala bih cijeli svijet za njih, al znam da više nikad neće doći..

Ovaj post napisan je kao posveta jednom decku koji mi je sve.. Tetovirao je andjela samo zato sto ih ja obozavam... <3



Andjeo je naziv za vjecno bice prisutno u mnogim religijama, cija je duznost da sluzi Bogu ili bogovima.
U krscanstvu, andjeli su duhovna bica, koja nemaju tijelo, no imaju pak svoju osobnost i slobodnu volju. Medu svim stvorenim bicima andjeli su najsposobniji i zato najblizi Bogu. Ne pripadaju nasem prostoru i vremenu, ali mogu djelovati u nasoj stvarnosti. Uloga andjela je slavljenje Boga i prenosenje poruka ljudima. Andjeli nas cuvaju, brinu se za nas, pomazu nam savladati svakidasnje prepreke i daju snagu duha i ljubavi.



Krscani drze, da svaki covjek ima nevidljivog zastitnika, vlastitog andjela cuvara i vjeruju, da oni cuju ljudske molitve i pomazu protiv napasti. Ako je tako, ja ih imam dva. Jednog na nebu i drugog na zemlji; vidljivog, opipljivog, andjela koji me voli i cini sretnom.. Sve mi je na svijetu, dize me k sebi u oblake i vodi me u neistrazene krajeve u koje me nitko drugi ne moze odvesti.. Daje mi svoju neizmjernu, beskonacnu ljubav koju mi ne moze dati nitko drugi.. Oprasta mi, misli na mene, dobro poznaje sve moje misli, zelje i snove i bori se da ih ispuni.. S njim mogu sve... Takvog se nalazi samo jednom u zivotu, a kad ga se nade, taj osjecaj je jasan, prekrasan i daje neopisivu snagu i zelju da s njim ostanem do kraja i vise, najvise, da s njim ostanem vjecno.. Da me zauvijek cuva i brine se za mene, da umrem spavajuci u njegovom toplom zagrljaju, na njegovim rukama, s njegovom slikom u glavi i recenicom VOLIM TE u uhu, izgovorenom njegovim mekim usnama... Od malena sam prije spavanja molila andjela cuvara da ga vidim, da ga cujem, da osjetim njegov dodir... I zelja mi se ostvarila godinama poslije... Ljubav je prekrasna... Nezamljenjiva.. A osjecaj da imas svog opipljivog andjela cuvara ohrabrujuc i neprocjenjiv.. <3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.